Ancient Light
Snažan i dirljiv, ovaj roman priča bez daha o ljubavnim doživljajima iz dečačke prošlosti ostarelog glumca Aleksandra Kliva sa ženom dvadeset godina starijom od njega, usto i majkom njegovog druga, a ta priča postaje značajnija od svega što se dešava u sadašnjosti propalog glumca izbačenog iz uloga u kojima je uvek bio neko drugi.
Razotkrivanje pubertetske požude (ili ljubavi ?) sve drugo čini čistim, a detalji su tako poetični, toliko puni boje i ukusa čulne naslade da od tela gospođe Grej čine rebrantovsku figuru pred kojom aveti sadašnjosti izgledaju kao blede i jadne utvare.
Banvilov smisao za forenzično ispitivanje sećanja, njegov dar za preciznost, sposobnost da nas useli u sobu i dovede dotle da na obrazu osetimo dah prožima nabokovljevska prespektiva u starom napuštenom vagonu i ruševnoj šupi u kojima obitavaju prizori prošlosti: od prvog susreta sa nagom ženom do dečakovog podrhtavanja „kao pas u teranju“. Shvativši da je to bila jedina prava strast u njegovom životu, ostareli Kliv tumara po sopstvenoj pozornici na kojoj Vreme i Sećanje, poput rekvizitera, doteruju unutrašnjost, glancaju nameštaj i premeštaju ga po sobama.
Možemo samo da pretpostavljamo, prepuštajući se zauvek izgubljenom carstvu nevinosti, sve do skrivenog i genijalno iznenađujućeg razrešenja na kraju, zašto misis Grej, ostajući tokom romana samo s prezimenom, želi i uspeva da zavede dečaka i zašto je prati nemarnost bez straha da bude otkrivena.
Ti letimični udari strelica boga ljubavi i onaj pogled na devojku u porti koju je vetar razgolitio – i tu je, sigurno, umešao prste razigrani bog- bili su sveukupno moje erotsko iskustvo do tog dana, osim nekih samotnih vežbi koje ne računam. A onda, posle poljupca u kolima, činilo mi se da nisam živ, doslovce, nego da lebdim u nekom stanju treperave snage, danju posrćem, noću se prevrćem po oznojenom i smrdljivom krevetu, i pitam se da li sam smeo? I da li je ona smela? Svašta sam smišljao da je ponovo sretnem, da proverim ono što se nisam usudio ni da pomislim da može biti, da, ako budem navaljivao, da bi ona možda – šta? Na tom mestu sve je postajalo nejasno.
