Miljenko Jergović je savremeni bosansko-hercegovački i hrvatski pisac za koga s pravom možemo reći da je „pisac Sarajeva“. „Nezemaljski izraz njegovih ruku“, uslovno rečeno roman, koji za okosnicu ima priču o Sarajevskom atentatu, čine dva dela. Prvi deo pod naslovom „Atentat“ više je dokumentarna proza, slika istorijske prilike u vreme atentata, prati sudbine protagonista: Gavrila Principa, Nedeljka Čabrinovića, Franca Ferdinanda i njegove supruge Sofije. Mnoge ličnosti koje su odredile tok 20. veka poput Apisa, kralja Aleksandra Karađorđevića, Ive Andrića i drugih našle su se na stranicama knjige. Jergović se bavio i filmovima o atentatu – Veljka Bulajića i Fadila Hadžića; te sudbinom svog profesora, Predraga Fincija, glavnog glumca Hadžićevog filma.
Drugi deo romana je duža pripovetka pod naslovom „Razrada“, gde slika posledice atentata na živote četvoro običnih ljudi sarajevske multinacionalne i multikonfesionalne sredine.
„Nezemaljski izraz njegovih ruku“, začinjen piščevim šarmantnim smislom za humor, svakako jeste jedna od knjiga kojoj se možemo vraćati jer Jergovićevi stavovi, utemeljeni na činjenicama i istorijskim primerima, podstiču na razmišljanje, naročito što atentatore slika kao obične ljude, a ne zločince koji su promenili tok istorije.
Evo kako je Werfel (u Dedijerovu prijevodu) vidio Nedeljka Čabrinovića, u kratkom fragmentu, koji donosimo zbog osjećaja njemačkoga pisca prema bosanskom mučeniku, pomalo se na njega pozivajući u obrani vlastitih osjećaja:
,Dvadeset mu je godina.
[…]
To lice tamo u ćeliji, ta dobrota koja više nije čak ni bolna, ta koso nagnuta uljudnost, ta ozarena slabost, potresen, znao sam – bilo je to čudesno, daleko lice onoga poslednjeg u nizu, onoga koji je istisnut iz sredine, koji stoji na krajnjoj ivici ljudskosti. Upravo onako kao na licu junaka, poznao sam u tim izgubljenim crtama lepotu i dostojanstvo ubitačne, nezamišljive usamljenosti onoga koji se nikad više ne može vratiti među ljude. (…)
Nezemaljski izraz njegovih ruku ja ne umem da opišem.’“
