The Rabbit Listened
Slikovnica „Zeka je slušao“, namenjena najmlađima, govori o važnosti empatije (slušanja i prisustva) i zagrljaja (dodira) kao načina da se nekome ko je povređen pruži podrška u prevazilaženju teških osećanja.
Tića je napravio nešto izuzetno na šta je bio veoma ponosan, a onda mu se to iznenada srušilo. Videvši da je veoma tužan, životinje mu prilaze sa željom da ga uteše. Predlozi koje mu daju kokoška, meda, slon, hijena, noj, kengur i zmija predstavljaju različite načine na koje ljudi pokušavaju da se oslobode ojađenosti. Glasovi životinja i njihov način obraćanja dočarani su onomatopejama bliskim deci, a same životinje su, po svojim uvreženim osobinama poznatim iz basni, poslovica i narodnih poređenja, simbolični predstavnici načina na koje se ljudi bore sa tugom koju osećaju zbog gubitka.
Tića ipak ostaje potišten sve dok se ne pojavi zeka. Samo prisustvo zeke i toplina njegovog tela pomažu Tići da se izrazi i oslobodi osećanja potištenosti i ljutnje, i da se osnaži kako bi ponovo počeo da gradi.
Kori Dorfeld, ilustratorka i autorka nagrađivane slikovnice „Zeka je slušao“, živi u Mineapolisu u Minesoti.
Jednog dana Tića je rešio da nešto napravi.
Nešto novo.
Nešto izuzetno.
Nešto veličanstveno.
Tića je bio ponosan.
Ali onda, sasvim neočekivano…sve se srušilo.
Kokoška je to prva primetila.
„Ko-ko, ko-ko-da! Baš šteta! Tako mi je žao, žao, žao što se to dogodilo!“
„Hajde da razgovaramo, razgovaramo, razgovaramo o tome! Ko-ko, ko-ko-da!“
Ali Tići nije bilo do razgovora.
Pa je kokoška otišla.
