Det bor en tiger i mina händer
Interaktivna slikovnica „Tigar u mojim rukama“, koju su zajednički sačinile Žanet Milde i Sabina Rosen, posebna je po tome što prepliće pripovedanje priče sa masažom, kao jednom od alternativnih metoda za opuštanje. Ona može da se čita poput obične slikovnice, ali čitanje može i da se kombinuje sa masažom. Uputstva za pokrete, koji su usklađeni sa fabulom, nalaze se na svakoj stranici. Tako pored uživanja u slušanju i razgledanju ilustracija, čitanje priče na neobičan način može da uključi i čulo dodira.
Polazeći od toga da je masaža tehnika koja pomaže oslobađanju od stresa i osećanja tuge, straha ili ljutnje, autorke smišljaju priču o devojčici Moli koja je tužna i bezvoljna zbog toga što je uginula njena maca Hanu. Dečak Milo – tigar, kao simbol živote snage, hrabrosti i podrške, pričom i masažom, vodi Moli na metaforično putovanje. Prelazeći uz tigrovu pomoć i ohrabrenje prepreke, koje su oličenja različitih Molinih osećanja, Moli stiže do Sunčevog brega, odnosno simboličnog prihvatanja gubitka i oslobođenja od tuge.
Interaktivni deo slikovnice čini i poziv deci da izmaštaju svoju priču praćenu masažom: „Izmisli sopstveni put u zemlju masaže i pozovi druga/drugaricu s kartom u oba smera, odavde do Zemlje mašte i nazad.“
Žanet Milde je švedska književnica i ilustratorka, nagrađena, između ostalih, i plaketom Else Beskov, 2002. godine. Sabina Rosen je diplomirani terapeut-maser, sa višegodišnjim iskustvom u masaži u švedskim predškolskim i školskim ustanovama, u kojima je upotreba masaže radi opuštanja i stvaranja boljih veza između dece uobičajena
Moli je ležala na sofi.
– Šta bi ti htela da radimo? – upita Milo.
– Ništa – odgovori Moli.
Nije želela da se takmiči u trčanju, da pravi kućicu, niti da vozi bicikl. Nije želela ni da pravi čokoladne bombice. Bila je tužna jer joj je maca, Hanu, uginula.
Milo je želeo da je razveseli.
Ali kako?
A onda se setio.
– U mojim rukama živi jedan tigar – reče Milo. – Hoćeš li da mu se pridružiš u avanturi?
Moli prihvati predlog.
– Onda krećemo – reče Milo. – Samo, molim te, zažmuri!
