Čudesni podvizi Azbučka Prvog u trideset slova su prva knjiga (knjiga A) koja je objavljena u kolekciji „Azbučni red“ Službenog glasnika. Njen junak, nepismeni car, po mnogo čemu sličan detetu, iako nerado, ipak odlučuje da nauči da piše. Učenje jednog po jednog slova praćeno je carevim detinjastim ponašanjem i promenljivim raspoloženjem – od radosti i razigranosti do mrzovolje i malodušnosti. Knjiga o opismenjavanju, kao čudesnom podvigu ovog cara, istkana je od komičnih epizoda, alogizama i nadigravanja u kome učestvuju svi likovi – od carevog učitelja, sluge i kuvara do učiteljevog učitelja. Uspešno savladano pisanje i konačno nadmudrivnje varalice koji se podsmeva nepismenom caru, istovremeno je metaforična i bukvalna pobeda Azbučka Prvog nad neznanjem.
Vedra knjiga, sa pedagoškom namerom, ali i skrivenom kritikom društva, pravo je čitalačko uživanje kako za decu, tako i za odrasle.
Dejan Aleksić piše pesme, prozu i pozorišne komade za decu. Za knjigu o doživljajima Azbučka Prvog dobio je Nagradu Zmajevih dečjih igara. Privlačnosti ove edicije doprineo je ilustrator Luka Tilinger.
L
Naredni dan bio je jedan od onih kada se car pita ima li uopšte smisla učiti slova.
– Meni ovo postaje strašno dosadno – reče on učitelju već na početku časa.
– Ali, Vaše Veličanstvo, ne možete sada da odustanete. Već ste dosta slova naučili – hrabrio ga je uča.
– A koliko još ima slova?
– Pa, ovako…- poče da se presabira učitelj. – Treba Vam još samo polovina polovine od ovoga što ste naučili do sada da biste stigli do pola.
Caru se od ovog računa zavrte u glavi, a volja za učenjem ga skoro sasvim napusti.
– Dobro – uzdahnu carr – naučiću polovinu, a onda je dosta.
– Taman posla! – usprotivi se učitelj – onda biste bili polupismeni. To je isto kao da ste, na primer, polucar.
– Ja polucar!? Zar ne vidiš da sam ja jedan ceo car? Šta god da takneš na meni, pipnuo si, more, cara!
– Baš zato Vam i kažem, ne priliči da jedan car koji je ceo, savlada bukvara samo deo.
