Correspodance
Teško mireći suprotne težnje – emocionalnost (“duša se meri po veličini svoje žudnje”), kritički duh i strast prema istini, Flober (1821-1880) je istovremeno liričar i satirik, koji je uspeo da napiše jedan od najvrednijih opusa u svetskoj književnosti.
Posle 150 godina od pojave njegovih čuvenih romana, Madam Bovari, Salambo i Sentimentalno vaspitanje, Gistav Flober se ubraja u klasike svetske književnosti poput njegovih omiljenih pisaca Šekspira i Servantesa.
Poznat je i po obimnoj prepisci, koja sadrži više od 3000 pisama, objavljenih u 13 tomova, koja predstavljaju svojevrstan „roman o Floberu“. Knjiga Pisma, sadrži izbor pisama iz mladosti, pisma s putovanja koja su poput putopisa i pisma posle pojave romana Madam Bovari. Većina pisama u ovoj knjizi upućena je Lujzi Kole, koja je bila Floberova dugogodišnja ljubav. Ona su ispovest njegove duše. Tu su i pisma upućena Bodleru, književnici Žorž Sand, književnom kritičaru Ipolitu Tenu…
Pisma su i svedočanstvo njegovog prezira prema buržoaskoj klasi, kojoj je i sam pripadao. Ona sadrže misli o ljubavi, iskrenosti, ljudskoj slabosti, iskušenjima, mržnji, prijateljstvu i predstavljaju sažeto životno iskustvo, koje čuva svoju aktuelnost i u današnjem, savremenom trenutku. Floberova pisma su i dragocen izvor za proučavaoce književnosti, jer nam otkrivaju kako su nastala pojedina njegova dela.
Ono što mi izgleda divno, što bih hteo da napišem, to je neka knjiga ni o čemu, knjiga bez veze sa spoljnim, koja bi se držala sama od sebe unutarnjom snagom svoga stila, kao što zemlja lebdi a ništa je ne podupire.
